Selo Štrbac je 1903. godine obišao Marinko Stanojević (1874-1949) jedan od najistaknutijih prosvetitelja i naučnika Zaječara i Timočke krajine i onda je o selu napisao sledeće:
22. Štrpci
Položaj - Selo Štrpci se nahodi u ravnici na desnoj obali Trgoviškoga Timoka. Istočnim krajem sela prodire Živulićinski Potok. Vrlo je bujan, ali ne čini štete selu. Drugi omanji potok teče zapadnim krajem sela, Barski Potok, te je selo upravo između dva potoka, koji silaze sa kosa Čuke, Veljeg Vra i Vite Granice. Prema selu je, preko Timoka, Dubravska Čuka sa koje silazi potok Beđino. Grnčar (Mali i Veliki), Bižino i Gorunov Del. Na taj način selo je sa severne i južne strane ograđeno visovima i planinskim kosama. Kuće su na ilovači, beljuši, crvenici peskuši zemlji.
Sa severne strane duva košava; sa južne - бели ветър; sa istočno - кривъц, a sa zapadne (uz Timok) - бањъц. Naj jači su i najhladniji кривъц i бањъц. Кривъц vedri, a kišu donose košava i jug.
U selu se pije više bunarska voda. Ima pet bunara. Ima i jedan izvor - kladenac, zvan Николин Кладенъц. Preko Timoka (pod Grnčarem) ima jak izvor Šopur. Zimi se pije i sa Timoka kao i sa pom. potoka.
Zemlje i šume - Zemlja je ova oko sela. Ima vrlo plodno ravnicu oko Trgoviškog Timoka, na kojoj rađa osobito dobro kukuruz i pšenica. Po visovima i kosama zemlja je nerodna, prljuša. Kao što je u ravnici, za jednu porodicu dovoljno bi bilo 20—25 ralica zemlje. Mesta na kojima se zemlja obdelava ova su: Uševica, Selište, Rgoški Dol, Polje, Strladža, Bara, Stranje, Čečurica, Golema Njiva, Rosulja, Džajino, Crkvište. Najdalje je mesto za 1 sahat.Utrine za stoku ima prilično u Osoju, Straži, Bregu, Grnčaru, Kamenju, Veljem Vru, Stranju i Grotu.Seoske šume ima u Grotu. Sitnije šume (''prskun") ima u okolini podosta. Šuma je granica, grab...
Tip - Štrpci se odlikuju svojim tipom od ostalih sela u Zaglavku time, što je ne samo vrlo zbijenog tipa, nego što je ono u ''kupu'', gomili, te se ne pruža u dužinu. To pak dolazi otuda, da bi se očuvalo više zemlje (ravnica) za obrađivanje. Kroz selo prolazi drum, ali je samo šest kuća ispod puta. Onaj kraj ka Živulićinskom Potoku zove se gornji kraj, a ka Barskom Potoku - dolnji kraj. Između njih nema nikakva razmaka. U gornjem kraju su mahom Živulićinci, a u donjom - Velojinci, te so stoga ta dva kraja zovu i Živulićinska mala (ili kraj) i Velojinska mala (ili kraj).
Ime - Selo so zovo Štrpci, ali se ne zna ništa o postanku njegova imena, niti ima kakvih priča kojima bi se tumačilo ime. Možda je ime selu dato po imenu sela odakle je prvi doseljenik (''Arnautin")!
Starine - Južno od sela na jednom visoravnu, daleko od sela pola kilometra, nalazi se na levoj obali Trgoviškoga Timoka otkopana crkva, od koje se lepo čuvaju temelji. Evo kako je otkopana ta crkvina:
Ženi jednoj bolovalo je dete više od godinu dana, i ona je tražila leka, po seoskom običaju, od baba i vračara, — i nikakove pomoći. Uoči sv. Tome prošle godine (1888), javi joj se u snu neki čovek i kaže joj, da joj deto neće ozdraviti, dok no otkopa crkvu sv. Bogorodice, pokazav joj i mesto na kome je crkva. Ovakova joj se pojava više puta u snu pojavljivala i ona, u nadi i veri, da će joj dete ozdraviti, otpočne sa svojim domaćinom otkopavati pa mestu gde joj je obeleženo da je crkva, i zaista naiđu na zidine. Po kazivanju seljaka, detetu, od dana kad su počeli otkopavati crkvište, pođe na bolje i ozdravi. Seljaci, kad su to uvideli, iz religijskog poštovanja otpočnu listom svi otkopavati crkvu, i do Uskrsa je svu iznutra otkopali i očistili.
Crkva je sa opsidom i zidovima dugačka 21,40 m, a široka sa zidovima 8,95 m. Oltar je polukružan. Sredina hrama dugačka 13 m, a široka 7,50 m. paperta široka 3 m, a dugačka koliko i sredina hrama. Iz paperte na sever vode vrata u jedno odeljenje, za koje se ne može tačno utvrditi čemu je moglo služiti (možda kakva kapelica?). Zidovi su visoki do 1 metar i debeli 0.70 m (južni 0.75 m). Zidana je običnim lomljenim kamenom sa šljunčastim malterom, a između kamenja i cigljom dugačkom 0.34 m, širokom 0.26 m, a debelom 0.04 m Patosana je bila cigljama dug. 0.37 m, šir. 0.18 - 0.29 m, a deb. 0.04 m Pokrivena je bila opekama na luk savijenim i običnom pa luk savijenom ćeramidom. U ruševinama je nađeno nekoliko stubova, od kojih ima još nekoliko izlomljenih i nekoliko glava kapitola od stubova.
Crkva je bila jednobrodna. Po mišljenju Valtrovićevu, ova je crkva starija od Nemanjina doba, jer je ovakav raspored postao i poglavito so upotrebljavao u prvim hrišćanskim vekovima. ''Crkva u Štrpcima", veli Valtrović, ''zanimljiv je podatak za istoriju srpske crkvene arhitekture. Ona pojavom svojom uvećava zanimljivost istočno granico naše otadžbine, gde se nalaze oblici arhitektonski, kakvi se — do danas još nisu našli u ostalim krajevima njenim". Pričaju seljaci da je bilo tragova kaldrmisanog puta od crkve uz Timok desnom njegovom obalom.
Prema crkvištu nahodi se vis Grnčar, na kome ima tragova od gradskih ruševina i staroga života. Narod ne ume ništa da priča o njemu (veli: ''Dzidal ga Latin''!).
Postanak sela i poreklo stanovništva - O postanku sela Štrbaca priča so ovo: Na ovome mestu u davna vremena nije bilo sela, nego je ovde sedeo samo Turčin, subaša. K njemu dođe jedan Srbin, momak, iz Arnautluka, te ga ovaj primi za seiza. Turčin oženi ovoga Arnautina srpkinjom iz Balanovaca (u srezu zaglavskom sada), udovicom, koja mu dovede jodnog muškarca. Kada Turčin umre, ''Arnautinu'' ostade celokupno imanje njegovo Od ''Arnautina" su proizašli današnji sv. Tominci, a od onoga deteta pastorčeta, što ga dovede udovica. današnji sv. Nikolci.
Prema današnjem selu, preko Timoka, pod visom Grnčarem, ima dva selišta: Malo Selište i Golemo Selište. Štrpčani su u jedno vreme ''opodili" (probal) da žive gde je Malo Selište, ali se tu nisu mogli zadržati od vode iz Trgoviškog Timoka. Odatle se isele u Golemo Selište, u potok zvani Beđino. Tu su vele, živeli duže, u daljini od druma, kojim su prolazili Turci, vojska...
Kada je gurgusovački kraj pripao Srbiji, selo je bilo rastureno po visovnma, a ovde je bio turski čivlik. U sred današnjega sela bila js subašina kula, u kojoj su Turci Srbima činili razna bezakonja. Po oslobođenju (1833.) Štrpčani se spušte sa okolnnh visova, iz pojata, ovde gde je danas selo.
Stanovništvo ćemo štrbačko po starini ovako rasporediti :
a) Starosedeoci:
Arnauti (98 k.) su vrlo velika i razgranata porodica, tako velika, da se samo po slavi znaju e su svojština. Opi su, kao što je napred rečeno, osnivači sela, ćutuklije. Poreklo im je Stara Srbija (Arnautluk). Došli su u nezapamćeno doba. Novija su imena: Živulićinci, koji su dali ime jednom kraju sela (Živulićinska mala) i jednom potoku (Živulićinski Potok), Velojinci, (Velojinska mala), Kneževci, Ćosiči, Beljčiči. Sv. Tominaca ili Arnauta, ima u Knjaževcu, Jelašnici (okr. i srezu timočkom), Mučibabi, D. Kamenici (Živadinovci)... Slave sv. Tomu.
Džurdžiči i Kaladžijiči (26 k.) su jedna familija, koja vodi poreklo iz Balanovaca (u srezu zaglavskom), o čemu je napred bilo govora. Zahvataju donji kraj sela. Slave sv. Nikolu.
b) Noviji su doseljenici:
Ćurčijiči (7 k.) su u prvoj polovini prošloga veka došli iz sela Miljkovaca u Svrljigu, ovde zahvatili pustaru (buzъlъk) zemlju i tu se stanili. Slavo sv. Đorđa (3. nov.).Radenkovci (5 k.) su starinom iz Crvenja u srezu zaglavskom. Doselili su se, od prilike, kad i Ćurčijiči, i to zbog oskudice u vodi. Prvi je došao Radenko, to otud: Radenkovci. Slavo Vračeve. Dzurdziči (2 k.) su se spustili iz Crnog Vrha u pirotskom okrugu, u prvoj polovini prošloga veka. Slave sv. Luku.
Rudinjani (1 k.) su iz sela Rudinja u pirotskom okrugu. Doselili su se kad i Dzurdziči. Slave sv. Savu. Krstiči (2 k.) su iz porodice Krstiča u Pričevcima (Zaglavak). Slave sv. Aranđela (vidi tamo Krstiči). Mučibapci (1 k.) su iz sela Mučibabe. Slave sv. Stevana.
Selo Štrpci je od starijih sela, svakako mnogo starije od 18. veka. Stanovništvo mu je skoro sam starinac. Od 142 kuće, koliko je u selu, na starince ide 124 kuće. Stanovništvo je raslo priraštajem, a tek u doba oslobođenja (1833.) selo dobi sedam porodica (sa danas 18 k.) i to mahom iz okoline (Miljkovaca, Crvenja, Pričevaca, Mučibabe). Seoska zavetina Spasovdan.
Нема коментара:
Постави коментар